Suvremeni hrvatski autori čija djela moraš pročitati

Kupujmo hrvatsko (štivo)

knjiga

Jeste li zaboravili na hrvatske knjige? Pišu ih ljudi s kojima sigurno dijelite neke osobine, bila to drskost, otkačenost, nepopravljivi optimizam ili nepopravljivi pesimizam. Ako ih još niste upoznali, ne propustite zaviriti u stranice koje su ispisali.

SILVIJA ŠESTO STIPANČIĆ
Ako se za nekoga može reći da nema dlake na jeziku, to je ova opaka spisateljica. Kod nje nema mile lale! Njeni su junaci ono u nama čega se bojimo i što smo naučili skrivati: nestašni, svoji, umišljeni, a nesigurni, pokorni, a bahati, simpatični u svojoj nepristojnosti. I Vanda, i Tomica, i Lada, svi su oni (anti)junaci kakvi nam trebaju kako ne bismo zaboravili biti i osjećati.
 

GORAN TRIBUSON
Svaki ljubitelj hrvatske serije ''Odmori se, zaslužio si'' složit će se da je Tribusonov humor užitak za široki spektar gledatelja, a onaj tko je uživao u ''Ne dao Bog većeg zla'' zna da ovaj autor ima jednako istančan smisao za tugu. Ukoliko vam se Bjelovar ne čini kao dovoljno zanimljivo turističko odredište (iako ga je šteta zaobići u proljeće u vrijeme ASSITEJ-a!), Tribusonovi će ga romani predstaviti u novom ruhu. Čitanje pruža osjećaj kave u sunčano petkovno poslijepodne s dobrim prijateljem. Prijateljem britkim na jeziku, izravnim, onim s kojim uvijek znaš na čemu si i upravo ga zato voliš unatoč drskosti kojom zrači. Pa makar vam ne sjeli svi njegovi romani, svaki sa svojom posebnošću, autobiografski zapisi poput "Trave i korova"  nesumnjivo su osvježenje, domaće i tako dobro poznato.

 

MIRO GAVRAN
Iako su podatci poput onih da je jedan od najprevođenijih hrvatskih autora današnjice i najizvođenijih hrvatskih dramatičara u zemlji i inozemstvu itekako impresivni, to ne impresionira ni izbliza kao njegova djela. U njegovim ''dječjim'' romanima može se uživati više nego u nekim tuđim odraslim, a to je samo po sebi dovoljan kompliment. Miro Gavran nije drski prijatelj. Njegovi su junaci dragi i blagi, ljudi slavonskog podrijetla i tople duše. Ako ne uživate u knjigama koje nježno govore o onome grubome što život nosi, možda će vam izazov predstavljati njegovi psihološko-egzistencijalni romani (nemojte da vas biblijska imena navedu na krivi trag). A ako ste pak kazalištarac ili filmofil, i tu je Gavran itekako cijenjen i priznat. Piše kazališne tekstove: ''Kad umire glumac'',  ''Čehov je Tolstoju rekao zbogom'', ''Kako ubiti predsjednika'', ''Shakespeare i Elizabeta'', ''Zaboravi Hollywood'', ''Zabranjeno smijanje'', ''Tajna Grete Garbo'', ''Nora danas'' (i mnoge druge) koje vole i u Češkoj – toliko da se u Pragu održava festival njemu u čast: Gavranfest. Ipak, ''Kako smo lomili noge'' poslastica je za sve dobi i sva uvjerenja.

 

HRVOJE HITREC
Tko i zašto ne voli Smogovce? Ako ne spadate u tu neobičnu skupinu ljudi, sigurno ćete uživati čitajući o Bongovoj magiji i Marininim nepodopštinama. Domoljuban i zemljoljuban, Hrvoje Hitrec zna što radi kad stvara svoje čarobne romane. To su jedni od onih romana s dječjom dušom koji vas ne mogu ne vratiti s nostalgijom u one neke dane krastavih koljena i starih vremena s vječnim epitetom: boljih.


SANJA PILIĆ
U moru Ilijada i Odiseja, egzistencijalističkih romana, verterovskih patnji i bajronovskih junaka, ovakve otkačene knjige nužne su za očuvanje zdravog razuma. Nikada se ne treba precijeniti i ignorirati u sebi one djevojke koje pojedu cijelu kutiju voćnih napolitanki (iako im baš i nisu fine), one momke koji ne znaju kako prikriti prištiće i ubiti pubertetske buhe i sve one divne mlade ljude koji u svojim dnevnim boravcima grade robote. Sve smo ih upoznali, sa svima smo dijelili muke, a Sanja Pilić uvijek je ovdje da nas podsjeti kako je od djetinjstva do odraslosti jednaka udaljenost kao i od odraslosti do djetinjstva: samo skok!

 

ZORAN PONGRAŠIĆ
Zoran Pongrašić opasan je tip. Posudiš knjigu, misliš da će biti simpatična i smiješna pa se onda nakon par desetaka stranica slediš i shvatiš da, iako si velik i pametan i iskusan i jak, nemaš pojma. I bolje da nemaš. Dalje neću kvariti iznenađenje, ali ovakve romane treba čitati. I čuditi se vlastitoj neupućenosti, a onda u njoj i uživati. (Ako pak posudite ''Mama je kriva za sve'', onda samo uživajte! Možda je dječje, al' je smiješno.)

 

 

 

Komentari na članak

Vezani članci

https://matrixworldhr.files.wordpress.com/2013/08/c5beiva-dosada.jpg

Postoji li uopće dosada na kraju polugodišta?

Kako prevladati dosadu

Red zabave, red odmora, red posla - ljeto je na vrhuncu. Ne dopustite da dosada prevlada.

Putovanja

Razmjene učenika koje bivaju sve popularnije, samim time i pristupačnije, nude ti priliku života.

Putuj i uči: sve o razmjenama učenika

Sa sigurnošću već možemo reći kako je doba u kojem živimo potpuni prikaz društvene globalizacije. Povezanost ekonomije, gospodarstva, politike te obrazovanja nadaleko podupire korištenje Internet mreže, raznih aplikacija, kao i svi digitalni sadržaji koji nam omogućuju uvid u gotovo svaki segment modernog društva. Kako ne bi samo ostali informirani, mnogi su se odlučili napraviti korak dalje i zaviriti u svijet ostalih zemalja. Upravo im njihovo životno istraživanje nude razmjene učenika koje bivaju sve popularnije, samim time i pristupačnije.

Radni stol

Mladi i politika

Mladi i politika

Mladi i politika

USRED logo - bijeli

Nedjelja socijaldemokracije

Nedjelja socijaldemokracije

Nedjelja socijaldemokracije

predavanje

Dvije minute za bolje ponašanje učenika

Strategija 'Dvije za deset'

Postoji jednostavan način za povezivanjem s izazovnim učenicima. Tijekom deset dana provedite dvije minute dnevno u osobnom razgovoru s učenikom.