Od obrednog predmeta do glamuroznog proizvoda kozmetičke industrije

Kratka povijest parfema

cc

Parfem je danas nesumnjivo najpopularniji kozmetički proizvod u svijetu na čije reklamiranje modna industrija troši ogromne svote. Ovaj se mirisni pripravak koristio još u pretpovijesno doba, iako u drukčije svrhe. Saznajte kako se razvio od obrednog predmeta prije 5 tisuća godina do glamuroznog proizvoda sjajne industrije 21. stoljeća!

Pretpovijesno doba: iskonski lovci s „životinjskim parfemom"
U ovo doba prvi se put pojavljuje namjerna uporaba mirisa u neku svrhu. Pretpovijesni su ljudi otkrili da mazanje tijela životinjskim mirisima pomaže u lovu jer privlači plijen. Oni koji su u tom otkriću zaostali, izumrli su od gladi jer je njihov izvorni neugodni miris odbijao divlje životinje.

Egipćani: skupocjene i senzualne tvari
Iz starog Egipta dolaze najstariji materijalni dokazi o pohrani mirisnih tvari. Riječ je o malim bočicama od kamena, gline i alabastera. Mirisi su se koristili u obredne svrhe, i to više nisu bile samo jednostavne tvari, nego i složeni mirisni pripravci. U hramovima su se na oltarima palili aromatični prah i egzotično drvo.
Kod Egipćana je prvi put zabilježena i uporaba parfema u kozmetičke svrhe. Pripadnice viših slojeva nanosile bi mast od bademova ulja, meda, cimeta i aromatičnog vina na kožu. Skupocjene tvari od kojih su se parfemi dobivali (tamjan, terpentin, razne smole) bile su veoma cijenjene u bogatom društvu i uzrokovali su poduzimanje ekspedicija.  I muškarci su uživali u finim mirisima: postavljali su male stošce od balzamnih smola na tjeme koji bi se polako topili i parfimirali lice.
                                                      

U ovo se vrijeme pojavljuje i prvi recept toaletne vodice – Kyphičiji su sastojci med, vino, grožđe, mirha, žukovina, šafran i klek. Koristio se u ritualima, ali i pri liječenju.
Kraljica Kleopatra neštedimice je koristila mirise, svjesna njihovog afrodizijačkog učinka. Kad je dolazila Marku Antoniju na sastanak na obale Tibra, natopila je jedra jasminom i drugim senzualnim mirisima i pozvala rimskog vojskovođu na barku kako bi ga zavela.

Mezopotamija: mirisni darovi za mrtve
Upotreba mirisa iz Egipta proširila se na prostor između rijeka Eufrat i Tigris. Stanovnici ovog područja koristili su mirisno drvo u gradnji hramova, a bogovima su paljenjem žrtvovali cedrovo drvo. Zanimljivo je da je postojao i ritual u kojem su se aromatične tvari poklanjale mrtvima.

Antika (Grci, Rimljani): aromaterapija i vodopadi od ružinih latica
Grci su prvi počeli koristiti tekuće parfeme, tj. aromatične tvari otopljene u biljnim uljima. U ovoj je kulturi bilo uobičajeno prati tijela pokojnika mirisima jer se vjerovalo da će se tako privući pažnja bogova. Tamjan je bio u velikoj uporabi za obredne svrhe. Parfimeristika je postala priznata i u medicini, čak joj je Hipokrat posvetio brojne rasprave. Otud potječe pojam aromaterapija – liječenje bolesti mirisnim tvarima.
Rimljani su parfimiranje, kao i većinu svojih navika, preuzeli od Grka. Za vrijeme molitve palili su mirisne sastojke i takve mirisne žrtve nazvali per fumum (kroz dim) pa otuda potječe i naziv za ovu vrstu pripravka. Neki od rimskih parfema uspješno su rekonstruirani u suvremeno doba, npr. Rodoska mast (maslinovo ulje, cvijeće, med i vino) ili Imperatorova mast (cvijeće i začini, naročito šafran). Najviše se cijenila ruža.
Kontroverzni car Neron za jedne je bakanalije dao sagraditi vodopad od ružinih latica takvih dimenzija da se jedan od gostiju ugušio. Bilo je poznato i puštanje namirisanih bijelih golubova za vrijeme održavanja takvih raskošnih gozbi. Neronova žena, Popeja, bila je nezasitni potrošač mirisa. Kad je umrla, car je u njenu čast spalio toliko tamjana „koliko je iznosila 10-godišnja proizvodnja cijele Arabije“.

Istok –  mirisna igra
Svjetovna upotreba parfema ovdje počinje ranije. Kineski car Fu-ji osobno je propisao uporabu parfema ženama. U Japanu nikada nisu parfem nanosili neposredno na kožu, nego su njime natapali odjeću, palili ga u hramovima i domovima, vrećice nosili o pojasu u kutijicama i sl.  Postoji čak i tradicionalna mirisna igra – mirisna drvca se pale, a igrači u svilene omotnice ubacuju žetone koji odgovaraju određenoj aromi. Nakon što drvca izgore, pobjednik je onaj koji je pogodio više mirisa.
Na srednjem istoku balzam iz Meke smatrao se najdragocjenijim mirisom. Arapski doprinos parfimeristici je nemjerljiv – od dobave glavnih sastojaka do njihovih tehnoloških izuma (npr. kotao za destilaciju).

                                                             
                                                              Kineska bočica za mirise 

Europa u srednjem vijeku i renesansi
U 12. st. prestaje zastoj svjetovne primjene finih mirisa – parfemi sa Srednjeg istoka ponovno nalaze svoje mjesto. Nose se cvjetni vijenci, namirisani krzneni ovratnici, jastučići s ružinim laticama i sl. Filip II. August 1190. ediktom službeno priznaje parfimerijski zanat. 
Prvi parfem koji je dobio ime bila je tzv. Vodica mađarske kraljice kojom je Elizabeta Ugarska uspjela zavesti kralja Poljske i uspjela od njega dobiti ženidbenu ponudu.
U renesansi Venecija i Španjolska postaju glavni centri trgovine s Istokom koji je Europu opskrbljivao raznovrsnim tvarima. Firentinski, mletački i genoveški trgovci zaradili su ogromno bogatstvo prodajom ambre, aloje, kamfora, muškata, klinčića i sandalovine. Najpoznatiji oblik uporabe parfema bio je pommander (ambrina jabuka), obvezni rekvizit svake bogate kuće. Riječ je o zlatnoj kugli koja je napunjena jakim mirisom.
Francuska kraljica Katarina Medici imala je svojeg osobnog parfimerista Renéa la Florentina, podjednako vještog u spravljanju finih mirisa kao i ubitačnih otrova. Djelovao je u Parizu blizu Pont-au-Change, mjesta na lijevoj obali Seine koje je stoljećima kasnije poslužilo kao nadahnuće Patricku Süskindu za roman Parfem. 

17. stoljeće – aromatična Francuska
Zbog nedostatka higijene i stambenih prilika, a manje zbog mode, u ovom se stoljeću koriste intenzivni mirisi kao što su mošus, ambra i cibet. Po njihovoj je uporabi osobito poznat bio je Luj XIV. Provansa dobiva na važnosti, Montepellier i posebno Grasse s plantažama i prvim manufakturnim, a kasnije industrijskim pogonima.
U Firenci je 1612. osnovana najstarija parfimerija na svijetu, Officina Profumo-Farmaceutica di Santa Maria Novella koja postoji i danas. Proslavlja se Ciparska vodica, alkoholna otopina mošusa, ambre, vanilije, irisa i ruže.

                                   
                                                     Officina Profumo-Farmaceutica di Santa Maria Novella 

18. stoljeće – pojava prvih velikih imena
U ovom stoljeću pojavljuju se prvi veliki predstavnici parfimeristike – Fargeon, opskrbljivač Luja XV., Jean de Galimard, osnivač prve parfimerijske tvornice u Grasseu iz 1747.,  Floris, u čije je doba u Engleskoj Parlament zabranio „zlorabu mirisa za zavođenje i navođenje na ženidbu“ i  Jean-Francois Houbigant, svakako najčuveniji od svih navedenih, kojem je najslavnija mušterija bila kraljica Marija Antoaneta, koja je na dan bijega pred Revolucijom iz Pariza ipak svratila do njega da bi napunila bočice svojim omiljenim parfemom.
Bitno je spomenuti i Wilhelma Muelhensa koji je  osnovao tvornicu parfema u Glockengaseu i u dućanima marke Muelhens nudio kolonjsku vodicu koju je još prije komercijalizirao putujući trgovac Giovanni Paolo Feminis. Prodavao ju je pod imenom Aqua Mirabilis (čudesna vodica). Taj je pripravak postigao veliki uspjeh – najveći upravo u Kölnu po kojem je i dobila kasnije ime.

19. stoljeće – zrelo doba parfimeristike
U ovom razdoblju dominiraju imena kao što César Birotteau, miljenik velikog pisca Honoréa de Balzaca koji mu je čak i posvetio novelu nazvanu po njemu, Roger & Gallet, Yardley i dr.
Posebno se ističe Guerlain. Četiri generacije ove obitelji bavile su se parfimerijskim zanatom. Prvog kreatora iz „dinastije“, Pierrea-Francoisa Guerlaina, kraljica Eugenija 1853. imenuje parfimerom Napoleonova dvora. Ova je tvrtka  svojevremeno nedvojbeno osigurala najprestižnije mjesto u svijetu finih mirisa.
U Grasseu se razvija parfumerija Fragonard koja je ime dobila po istoimenom slikaru rođenom u Grasseu 1732. (zanimljivo je da je njegov otac bio parfimerist). Na bulevaru Fragonard postoji tvornica  parfema iz 18. stoljeća u kojoj je 1926. Eugène Fuchs osnovao tvrtku Parfumerie Fragonard. Danas ta tvrtka proizvodi osnovne sastojke iz biljaka koje uživaju blagodati lokalne klime – ljubice, mimoze, karanfili, zumbuli, narcise…u Grasseu se svaki mjesec može brati cvijeće na otvorenom. Dandanas proizvode već spomenutu Mađarsku vodicu – mješavinu bergamota i jasmina sa slatkom ambrom.
                                   

20. - 21.  stoljeće 
U zadnjih sto i više godina velike su modne kuće kao što su Chanel, Dior, Yves Saint-Laurent, Versace, Armani i dr. svojim kupcima, uz velik izbor skupocjene odjeće, omogućile i izbor raznih parfema. Ističe se Francuskinja Coco Chanel koja se proslavila parfemom jednostavnog imena i izgleda Chanel No° 5 za koji je glumica Marilyn Monroe izjavila da je jedino što nosi dok spava.                                                                        

Komentari na članak

Vezani članci

iui

Srednjoškolka o kurikularnoj reformi

Pita li se nas?

Što o Cjelovitoj kurikularnoj reformi misle učenici?

doktor

Iskustva studenata

Pitamo studente: Kako je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu?

Nastavljamo s nizom članaka o fakultetima. Danas je na redu Medicinski fakultet u Zagrebu i donosimo vam dojmove studenta pete godine medicine.

d

Ljetne avanture

5 stvari koje moraš učiniti do kraja ljeta

   Ljeto se bliži kraju, a klupe  iz parkića zamijenit će se školskim. No, ostalo je još mjesec dana koje treba ispuniti zabavom.

Ljubav roditelja

Međunarodni dan mira

Prijateljstvo bez nasilja

Svake godine 21.9. obilježava se Međunarodni dan mira. Budite i vi dio tog dana, širite mir i dobar duh - nekome će uljepšati dan.

-

Srednje škole u Australiji učenicima ponudile novi nastavni predmet

Feminizam kao srednjoškolski predmet

Feminizam je nastao u 19. stoljeću kao pokret čiji je cilj bio poboljšati ženska prava i njihov položaj u društvu. I dandanas je prisutan u ljudskom društvu, budući da su žene u nekim područjima još uvijek zakinute, a nedavno je u srednjim školama australijske države Victorije postao dostupan i kao nastavni predmet.