ZO i GO po mjeri učenika

ZO i GO po mjeri učenika

goo

ZO i GO po mjeri učenika

Već skoro desetljeće slušamo priče i prepucavanja oko uvođenja Građanskog odgoja i od prošle godine Zdravstvenog odgoja.
Osim stavova LGBTQ zajednice, crkvenih krugova, građanskih inicijativa i sl., do danas nismo dobili stavove i reakcije učenika kojih itekako ima. Štoviše po pitanju uvođenja i sadržaja Zdravstvenog odgoja je čak provedena i anketa među učenicima na nacionalnoj razini, rezultati te ankete su raspravljeni na okruglom stolu u Zagrebu i na sjednici Nacionalnoga vijeća učenika Republike Hrvatske. O svim zaključcima i stavovima bili su obaviješteni mediji. Dakako, zašto bi slušali učenika zbog kojih sustav postoji!? To bi bilo odviše besmisleno ili barem tako misle naši mediji.

U nekoliko sam navrata pisao o Zdravstvenom i Građanskom odgoju, ali ono što bih sigurno izvukao zaključak na sve dosada provedene rasprave je da se ni jedan ni drugi “odgoj” primarno ne bave temama po kojima su dobili ime. Možemo čak tvrditi da se ispod “prikladnih” imena nalazi podmetnuta ideologija, ali o tome ne bih previše govorio. Ono što je bitno istaknuti je činjenica da bi Građanski odgoj trebao učenike podučavati domoljublju, dok bi ih Zdravstveni odgoj trebao podučiti životu bez cigareta, droga, alkohola i hrpa tableta. Iz onoga što je napisano ni jedan ni drugi predmet ili među-predmetni sadržaj ne ispunjava ove vrlo jednostavne, ali krucialne osnove.

Stoga smatram da bi jedini logičan korak bio redizajn obaju kurikuluma, uz uvažavanje stavova učenika. Ako učenici žele znati kada su svi blagdani onda moraju imati pravo na to, odnosno ako im je pitanje “zdravosti” trave interesantnije od prava seksualnih manjina onda se to MORA poštovati.
Nadam se da će se glas učenika glasnije čuti.

Pavao Škoko Gavranović

Komentari na članak

Vezani članci

.

Ne ponovilo se?

Povijesni pregled fizičkog kažnjavanja u školama

Je li batina stvarno izašla iz raja?

Laptop, bilježnica, učenje

Koliko ćemo ih još čekati?

E-udžbenici: Moderni udžbenici za moderne školarce

Početak svakog rujna  obilježen je redovima u knjižarama punim učenika i njihovim roditeljima koji su u potrazi za novim udžbenicima. Tako je i ove godine. Za par dana vidjet ćemo srednjoškolce sa ruksacima koji odlaze u školu, ali i male prvašiće kako jedva nose svoje teške torbe. Neki su se dosjetili pa knjige ne nose na leđima, već ih vuku za sobom u torbama s kotačima. Mnogi će se tada zapitati zašto danas, u 21. stoljeću, svijetu svakakovih modernih tehnologija, djeca još uvijek imaju knjige u papirnatnom obliku?

Flickr.com/sman_13

Pritisci na nastavnike

Učenici i nastavnici: suradnja ili pritisak?

Kao nastavnik s 20 godina iskustva u osnovnoj i 3 godine u srednjoj školi nikada nisam od učenika ili roditelja doživjela ništa što bih mogla nazvati pritiskom zbog ocjenjivanja. Zašto?

d

Odrastanje uz depresiju i suicidalost

Prvo Sunce Suicida

Imati dar radovanja sitnicama nešto je što svatko s imalo sreće u sebi ima. Ja sam taj dar dobila na prvom dodiru sunca na mojem licu. I još uvijek mu zahvaljujem na tome.

Stog knjiga

Ima li toga zaista previše?

Opširnost gradiva nekad i danas

Ovo je moja prva kolumna u kojoj se bavim jednom prilično nepoznatom temom. Tema su kriteriji profesora u ocjenjivanju, ali pritom se uzima u obzir i opširnost gradiva koje se uči u srednjim školama. Osobno idem u opću gimnaziju i znam da je gradivo vrlo opširno, a nerijetko i teško. Malo sam istraživao po internetu i saznao kako se mnogo učenika žali na preveliku količinu gradiva. Je li to predetaljno za srednje škole?