Dnevnik buntovne srednjoškolke

Zašto jednostavno nisam lezbijka?

d

I ovaj tjedan donosimo dnevnik Buntovnice. Skidamo zavjesu i otkrivamo istinu o životima današnjih tinejdžera i donosimo probleme s kojima se susreću mladi urbanog doba. Što nam je naša buntovnica pripremila u svom trećem nastavku i kako je provela vikend prenosimo u nastavku. Ima za Vas samo jednu napomenu ; Muškarci su kobni za ženski mozak.


Glup i gluplji


  Šugavo vrijeme. Mrzim kišu. Poprilično sam sigurna da sam panteist. Majkemi. Raspoloženje mi ovisi o vremenu. Nije da mi kiša smeta dok spavam. Zapravo je taj žamor poprilično ugodan. Pogotovo kad spljugana ležim u krevetu u toplom , a pljusak udara od prozor i proizvodi psihodelirijski zvuk. Idiličan scenarij. Međutim sajam knjiga traje već neko vrijeme, a ja volim knjige. Pa tako sad stojim na pješačkom prijelazu s kišobranom koji komotno mogu ljeti staviti na plažu i ležati pod njim. Barem ne bi izgledala kao smrdljivi paradajz svake godine tijekom ljeta. Vjetar je puhao cirka 90 kilometara po satu i osjećala sam se kao da me netko okrenuo u centrifugi svaki put kad bi se strusio na mene. U desnoj ruci mi je bio taj suncobran, a u lijevoj Komedije Shakespeara, jer je on kul tip. Također sam uspjela naslagati i Spirina na to jer je on isto kul tip.
 

   I tak zapuhne vjetar i meni okrene kišobran. Onak znate kad je sav neki spigan. I idem ja njega sad okrenuti i ispadnu mi knjige iz ruke. Rasule su se po kolniku i cijele se pomočile. Krenem ih dizati i u isto vrijeme mrmljan bibliju psovki sama sebi. Jer znate smotanija sam i zbunjenija od onog tipa iz Glupog i Glupljeg. I to onog koji je lik glupljeg. Problem je nastao kad sam napravila korak prema zadnjoj knjizi. Marte rijetko vežem. Većinom jer uvijek kasnim pa nemam vremena, a ponekad jer sam i jednostavno lijena osoba. I zbog toga si uvijek stvorim neki problem. Pa tako i ovaj put. Lijevom nogom sam stala na vezicu desne marte i rasula se ko kruška po betonu. Doslovno je bio slow moušn kak ja padam. Kišobran leti na jednu stranu, knjige na drugu. A ja između toga u veliku lokvu. Misleći da ne može biti gore, krenem se ustajati i naglas prostačiti. Brijem da bi me se i kočijaš iz šesnaestog stoljeća posramio. Baš u trenutku kad mi kroz glavu prolazi da to nije bio neki blam jerbo pokraj mene stoje dva čovjeka, a niti jedan kojeg ja znam. Pojavi se Mac. Kreten među kretenima. Prvi na popisu moje ne tako kratke liste osoba koje dušom i tijelom ne mogu prožvakati.

"Nisam nikad primjetio da si šlampava." Hvala. Kao da već sama nisam svjesna toga da sam sposobna razlijepiti se na ravnom. Još me i on mora podsjećati na to.
"Niti ja u početku nisam primjetila da si ti idiot. Pa ono. Dođe nam na isto."
"Laskaš mi mala. "
"Nije mi bila namjera."
Kad bi netko osmislio nagradu za najegocentričniju osobu na svijetu, on bi ju osvojio. Čovjek ima mrtvi ego veličine Kine i Rusije zajedno.
"Zar je tebi ikad išta namjera?"
"Vjerojatno ne."
Oboje smo se nasmijali na to. I zbog toga sam se lagano počela gristi iznutra. Mrzim ga, ali više mrzim samu sebe jer to što ga mrzim znači da mi je u nekom dijelu podsvijesti stalo do njega. Kurac palac.
"Nego, imaš vremena za cugu?" Ne. Ne. Ne. Zadnji put kad smo otišli na cugu, završila sam na fukodromu. Nema mrtve šanse. Jer da plačipičkasto sam stvorenje i trta me bilo pa sam pobjegla iz auta. I izgubila se u kvartu za kojeg nisam niti znala da postoji u Zagrebu.
"Nemam baš vremena. Raspored mi je natrpan."
"A niš ond. Javi kad budeš slobodna."
Sigurno. Radije ću dopustiti da me auto pokupi ili da stara dozna da duvam. Manjih posljedica bi bilo.
"Ma da. Čujemo se."



Kobni vikend i relaksiranje


Bio je to tipičan ponedjeljak ujutro. Ekipa je sjedila u Zvuku i ispijala treću šalicu kave. Nitko od nas nije bio sposoban za neku aktivnost koja traži imalo više energije. Vikend je bio poprilično buran. Iscrpio je gotovo svu vitalnost iz naših mladih života pa smo sad umrtvljeno izvaljeni na stolicama pokušavali doći sebi. Poprilično sam sigurna da sam si nekoliko puta lagano bljucnula u usta. Iako me više uopće nije bilo briga. Kosa mi je izgledala kao da je nešto umrlo u njoj. Ili da još uvijek živi. Svejedno. U jednom sam bila sigurna , ako nešto i živi unutra barem će se imati nahraniti nečim s obzirom da imam ostatke pice unutra. I još nekih stvari. Puno proteina očito. Uglavnom. Nikome ovaj vikend nije dobro sjeo , meni prvo vjerojatno jer sam ja krivo sjela na njega. Dobro svima osim Mimi. Njoj je cijeli vikend bio chill. Gledala je telku , izležavala se i većinom učila. Kao i uvijek. Svejedno je sad trabunjala o tome kak ima previše testova ovaj tjedan, pretrapan raspored i premalo vremena za sebe. Iako smo svi svijesni da je naučila sve i jedan nadolazeći test dva tjedna unaprijed.Taman sam krenula zapalit kad je Mala teško uzdahnula.
 

"Tak sam se zbrukal. "
 "A kaj je tebi pak sad? "
Mala je na to samo pokunjeno odmahnula glavom.
"Oblokala se ovaj vikend."
"I? Samo to? "
Mimi je sam frknula nosom. Nije to napravila zato što misli da je ona bolje iskoristila dane bez škole , neg zato šta je to toliko uobičajeno za Malu da više i nije iznenađenje.
"Da je bar samo to." Iskreno me zanimalo kakvu je sad glupost uspjela učiniti. Zapila je nekoliko velikih gradova Europe bez  pardona. Nije da mi nismo. Ali njeno opijanje završava time da trči u 2 ujutro ulicama Berlina bez imalo ideje kamo ide. Žena je idol. I uopće se ne zezam.
" Zaspala sam u sobi sestre tog tipa čiji smo tulum crashali. Ujutro sam se probudila bez imalo ideje di sam."to čak i nije strašno. Nije mi jasno zašto preuveličava.
"Okej? I ?"
"Pa ono nije bilo baš najugodnije kad su mi uletili dvoje ljudi u sobu. Lik ga je doslovno držao u njoj. "
"Pa dobro šta,desilo im se da su uletili."
"Pa desi se to. Ali ne desi se da se ti zrigaš na njih."
"Facepalm."
Mala je jedinstvena majkemi.
"Ovo je u rangu s onim što je Poc napravila u Poljskoj prošle godine." Long story short. Poc se toliko zrigala da su bili prisiljeni takvu pijanu ju tuširati. I da joj je tadašnji dečko morao ispirati rigotinu iz kose pol sata jer je toliko smrdjela i bila upletena . Jadan dečko toliko se namučuo, a ona mu nikad nije dala. Čistunka mala naša. Barem je ona dobra između nas. Treba nam netko stabilan.
"Nego dajte ljudi druga tema. "Naravno da je Poc skočila na bilo kakvo spominjanje te teme. Niti ona se nije naručito ubila ovaj vikend, ali je uvijek u nekim egzistencijalnim krizama pa je tako i danas smrvljena.
"E a kaj je s tobom Mršo? " na to je pitanje Mršo samo zajaukala.
"A ono malo sam popila."
"Definiraj malo."
Mršo se roka, ali nikad ne pije. Ne zato što ne podnosi alkohol neg joj jednostavno ne godi.
"A ono. Čašu dvije previše."
"Ili pet."
Na tulumu su bile Poc i Mršo zajedno. Poc je koliko smo čule pazila na Mršu. Tako da ako ona kaže pet previše, vjerujemo njoj.
"Ma dobro daj šuti više. Ne znam e. Tak je fino bilo." Na to smo se svi odvalili smijati.
"Joj curke dajte. Niste u redu. Pa i  vi se znate isto opiti."
"Okejokej. I šta je bilo? Čujemo da te redar tamo izvlačio van."
"Ma da. Cugnula sam vosak pa mi je spržilo grlo."
"Koji vrag? Tis luda."
Mršo je bog. Majkemi .
"Ma joj ne pitaj. Ovo neću još skoro ponoviti. Već mi je dosta . "Petorka se pogledala. Nismo sigurne trebamo li biti zabrinute ili odahnuti.
"Mislim da je vrijeme da se posvetiš malo školi. "Naravno da je to izjavila Mimi .
"Goni se. Dobila sam četri iz one psihologije. Prije je tebi vrijeme da ponoviš Pirovac. Malo muške batine bi ti dobro došlo, napokon bi se opustila. Relaksacija i to." Ou.



Ne možeš s njima, ne možeš bez njih


"Daj malo više stavi. Posoli duhanom."

Plavojka i ja smo sjedile na džamiji poslije škole. Bio je utorak. Žalost. Naslonile smo se jedna na drugu i svake dvije minute teško uzdisale. Što zbog škole, što zbog (ne)sreće u ljubavi. Ili pokušaju iste. Gotovo je ironično bilo da nas dvije koje imamo poprilično različito stajalište i zapravo viđenje samih veza i tih gluposti , sad imamo iste probleme.

"Ja neam pojma šta da radim. Taj lik me tak izluđuje. Onak uvuče mi se u glavu i ne izlazi. "
"Znači nije ti se uvukao sam u malu , već sad i u glavu? "
"Da kužiš. I onda se naduvam misleći da će samo nestati iz glave , a bude još gore jer smo nas dvoje uvijek zajedno naduvani pa me to podsjeti na nas. I sam razmišljam o tome ."
"Papučo jedna. Nije ni meni niš bolje. Stalno se zamišljam da prolazim kroz tu njegovu kosu." Plavojkin frajer ima fakat dobru kosu. Šta je je.
"A Plavojka se zaljubila."
"I onda kužiš samo želim da je on u i da se karamo il neš. Fakat užasno. A nismo niš definirali šta smo."
"Pa pričate li neš o tom?"
"Ma da. Ali onak on kaže da nije spreman za vezu. I da onak prvo me samo želi dobro, dobro upoznati pa onda tek vidjeti."
"Aha, želi upoznati tvoje unutarnje organe svojom batinom. Fuckboy alert!"
"Ma sumnjam da je stvar u tome. Iako seks. A ono da vjerovatno."
"Dovraga."
"Znači prvi koji mi se svidi nakon dugo vremena i eto kak mi ide s njim. Koma."
"Ja sam se već pomirila s tim da nema princa na bijelom konju. Svaki put naletim na nekog teškog idiota. Ili nađem super tipa i onda nakon dva dana skužim da me ne zanima."
 "Da. Da! Upravo to. "
"Užas."

"Muškarci." Plavojka je povukla težak dim i stisnula se uz mene. 
"Prasci."

 

Komentari na članak

Vezani članci

Laptop, bilježnica, učenje

Koliko ćemo ih još čekati?

E-udžbenici: Moderni udžbenici za moderne školarce

Početak svakog rujna  obilježen je redovima u knjižarama punim učenika i njihovim roditeljima koji su u potrazi za novim udžbenicima. Tako je i ove godine. Za par dana vidjet ćemo srednjoškolce sa ruksacima koji odlaze u školu, ali i male prvašiće kako jedva nose svoje teške torbe. Neki su se dosjetili pa knjige ne nose na leđima, već ih vuku za sobom u torbama s kotačima. Mnogi će se tada zapitati zašto danas, u 21. stoljeću, svijetu svakakovih modernih tehnologija, djeca još uvijek imaju knjige u papirnatnom obliku?

d

Odrastanje uz depresiju i suicidalost

Prvo Sunce Suicida

Imati dar radovanja sitnicama nešto je što svatko s imalo sreće u sebi ima. Ja sam taj dar dobila na prvom dodiru sunca na mojem licu. I još uvijek mu zahvaljujem na tome.

...

Trebate "pep talk"?

Instagram kao motivator za učenje?

Može li Instagram kao društvena mreža, iako je smrt za koncentraciju prilikom učenja, zapravo pomoći u učenju?

USRED logo

ANKETA O GLASANJU SA 16 GODINA

ANKETA O GLASANJU SA 16 GODINA

ANKETA O GLASANJU SA 16 GODINA

d

Odrastanje uz depresiju i suicidalost

Pokušaj suicida

Samo još jedna djevojka u moru ostalih sa suicidalnim mislima i depresijom u glavi pokušava svoje životne situacije i suočavanje sa suicidom prenijeti na portal ove stranice te svojim iskustvom dati utjehu nekome da nade ima čak i u najtamnijoj noći.