Bolja Hrvatska

Vjerujem u bolju budućnost ili zašto Hrvatska nije Njemačka?

x c xy

Hrvatsko gospodarstvo pada u ponor. Ponor je toliko dubok da mu se ne vidi kraj ni konac i jednoga dana bit će dublji od crne rupe. Kako zaustaviti propadanje Lijepe Naše?

Trenutačan  broj nezaposlenih - 210 313. Mladi koji su napustili Hrvatsku u posljednjih 5 godina - 100 000. Vrlo vjerojatno do kraja ove godine rodnost u Republici Hrvatskoj  bit će negdje na 31 do 32 tisuće rođene djece, što je u odnosu na prethodnu godinu  pad  od čak 20 posto. Prosječna se starost s 30,7 godina prije šezdesetak godina povisila na 41,7 godina. U dobi od 60 i više godina danas je gotovo četvrtina stanovnika Hrvatske (24%), a prije pedesetak godina taj je udio iznosio 12%. Nadalje, stanovništvo u osnovnoškolskoj dobi danas čini tek 15% ukupne populacije, a početkom 1960-ih taj je udio bio 27%. Devedesete, rat. Gubici stanovništva, materijalnog dobra i velika ulaganja u izgradnju infrastukture porušene u ratu. Hrvatska je krenula u samostalnost iz minusa, čak ne iz nule. Hrvatski javni dug 57113288291.59 € . Brojke, crne brojke... Kako uopće vjerovati u bolju budućnost?  No, postoji jedna zemlja koja je prošla dva rata, tek pred par godina odplatila ratnu odštetu i danas je najjača u Europi, a slavenski narodi tamo hite u potrazi za boljim životom. Što možemo naučiti od Njemačke?

Da biste to shvatili, prvo ću vas provesti kroz povijest Njemačke posljednjih 100 godina.

1918. Nijemci gube rat i moraju otplatiti ratnu naknadu.  Zbog ratne naknade nakon  Versajskog mira, te zbog Velike ekonomske krize, njemačko je gospodarstvo krajem 1920.-ih doživjelo kolaps. Kako to inače biva, protudemokratske snage, kako ljevičarske tako i desničarske, imale su sve veću potporu. Nastupa Hitler. Drugi svjetski  rat.  Pad Trećeg Reicha. Veliki teritorijalni gubici. 15 milijuna useljenika i 45 godina podijeljene Njemačke.  Rat je izazvao uništenje 80% svih njemačkih gradova s više od 100 000 stanovnika. Ipak, gospodarstvo se naglo oporavilo 1950.-ih godina (tzv. Wirtschaftswunder ili gospodarsko čudo), a gradovi su postupno obnovljeni.

Danas, Njemačka je najjača država europe s niskom stopom nezaposlenosti. U čemu je kvaka?

Hrvatsku je, ruku na srce, snašla nešto  lakša situacija nego Nijemce, a i prirodne ljepote i blago  idu nam u prilog. Zašto Hrvatska nije Njemačka?

Ležeći jednog jutra razmiljala sam da l' da odem na fax taj dan ili ne. Vjetar puše, hladno je, a krevet je topao i šapće mi da ostanem. No, u glavu mi je, ne znam kako, došla misao o tome što mogu učiniti  da Hrvatska bude napredna? Gdje griješimo? I tako sam, razmišljajući, došla do zaključka da je osim što Njemci imaju iznenađujuće dobru i najnoviju tehnologiju bitna razlika što im je menatlitet drugačiji. Kada se radi, radi se. Poznati su po nevjerojatnoj organizaciji, redu, radu, disciplini.

Nažalost, dobar dio Hrvata uvijek traži lakši način za zaradu, uživaju u blagodatima lijenosti i očekuje da im je sve servirano. Baš kao ja sada u krevetu. Za loše stanje u državi krivi su političari koji kradu državu. Istina, krivi su, no čemu čuđenje prema političarima kada dobar dio ljudi ne odbija  rad preko veze, iz firmi nose papire, olovke, što god stignu. Svatko krade koliko može. Političar može zbog svog položaja ukasti milijune, a radnik printer papir. Jednom prilikom  bila sam u pekari. Platila sam svoju pirošku od 5 kn novčanicom od 10 kn. Prodavačica mi je slučajno vratila 15 misleći da sam platila novčanicom od 20, na što sam ja rekla da sam joj dala samo 10 i da mi je vratila više nego što je trebala. Ona mi se zahvalila, a stariji čovjek iza mene je viknuo :'' Ha, jesi smotana! Mogla si i zaraditi!''¨ I nastavio se porugljivo smijati. Ovo nije bio prvi put da nailazim na takve reakcije u sličnim situacijama.

Pravo je pitanje koju ja korist imam od tih 10 kn više? Na kraju radnog dana gospođa će imati manjak u blagajni i morat će to nekako vratiti, najvjerojatnije iz svog džepa. Sramotno je što među našim ljudima vlada takav mentalni sklop gdje se ljudima ruga ako su pošteni i ne reagira se na one koji posao traže ''preko veze'' i protuzakonito. Isto tako, često  se našim uspješnim ljudima rugaju i podsmjehuju te provokativno kleveću pojedince propitujući način na koji su došli do novca. Kada netko odluči ostati u Hrvatskoj i ulagati u nju, on je tada budala i glupan. Jedna od najpoznatijih i najuspješnijih osoba Hrvatske je i Mate Rimac, proizvođač Rimac automobila koji je odlučio ostati u Hrvatskoj i napredovati ovdje. Na bilo kojem članku o njemu možemo naići na niz negativnih komentara u kojem ga se vrijeđa i naziva budalom što je ostao u Hrvatskoj, a često i kleveće da je lopov jer je postigao uspjeh neuobičajen za ove prostore. Dragi moji Facebook ratnici - dok vi pišete komentare, on naporno radi. Dok vi spavate, on opet radi. Dok vi pijete kavu, on radi! 

Anegdotom iz pekare htjela sam dati primjer zašto Hrvatska ne ide naprijed.Taj isti gospodin iz priče bio je najglasniji u prosvjedu protiv političara koji su nas pokrali, a ne vidi da on razmšilja na isti način. S druge strane, šetajući rodnim mjestom ugledala sam na vratima trgovine natpis: ''Na  blagdan Svih svetih radimo od 6:00 do 21:00'' Nije li tužno kakvih šefova i poslodavaca ima! Da se ti jadni zaposlenici ne mogu odmoriti JEDAN dan od posla i biti sa svojom obitelji. Kao da nije dovoljno loše što rade na praznik, oni rade puno radno vrijeme! i to, provjereno znam - za minimalac! Takvih je poslodavaca more. Oni se kupaju u novcu, dok ljudi koji im omogućuju taj novac- zaposlenici, jedva spajaju kraj s krajem. Kako stati tome na kraj? Prosvjedi? Teško da se time može stati tome na kraj. Jedino što mi kao građani možemo učiniti je ne ići u trgovine praznikom. Izdržite taj jedan dan. Ako poslodavac vidi da nema prometa taj dan, neće ni on raditi. No, na žalost, ne postoji taj problem samo u trgovačkim lancma već u svakoj pori gospodarstva. Kako tome stati na kraj, ne znam. Jedino što znam je da se moramo truditi kupovati hrvatske proizvode koji nisu loši, dapače, vrlo su dobri. Na taj način će se puniti državna blagajna i možemo krenuti naprijed.

U Hrvatskoj je prisutno jako puno nepotizma i zapošljavanja preko veze. Takvim načinom Hrvatska neće dalje. Hrvatska nije imaginarno tijelo. Hrvatska smo i ti i ja. Što prije naš  narod shvati da se mora jako truditi za napredak, to ćemo se prije oporaviti. Trebaju nam mladi, odgovorni, radišni ljudi koji shvaćaju da kad se radi, radi se.  Mislim da to Hrvatska može. Hrvatska može biti konkurentna država, primjer drugima . Uz svu ljepotu i prirodno bogatstvo koje imamo, možemo biti među bogatijim državama Europe. Nije pitanje što Hrvatska može učiniti za mene, već što ja mogu učiniti za Hrvatsku. Nema lakog puta do uspjeha, ništa veliko nikada nije došlo preko noći.  Stoga, sada ću se ustati i otići na fakultet da bih sutra sebi, svojoj djeci i na kraju svom narodu dala 100% sebe i da bi jednoga dana mogla ubrati plodove svog  rada. Hoćemo dopustiti da i dalje tonemo ili ćemo stati na loptu? Na kraju krajeva- ako ne sada, kada? Ako ne mi, onda tko? Najvjerojatnije nitko. Stoga počnimo! Prvo od sebe. Neka vas ne mori briga hoćemo li mi brati plodove svoga rada. Brat će ga  naša djeca, unuci, sve genracije nakon. Popravimo štetu koju su napravile genarcije prije nas. Ja vjerujem u bolju budućnost! Vjeruješ li ti?

 

 

 

 

Komentari na članak

Vezani članci

Prazna učionica

Problemi s upisima

Upisi u srednju od 14:00 do 14:01 ?

Naravno, naslov je malo karikiran, ali i dalje stoji činjenica da se stranica upisi.hr srušila nekih sat vremena od početka upisa , možda i prije (upisi su mogući od 14:00h 26.6 2014) Deja vu! Itko? Što se zapravo dogodilo?

2

Ti koristiš Photoshop. Ne, TI koristiš Photoshop!

[KOLUMNA] Koliko smo okruženi Photoshopom u svakodnevnom životu?

Iako je u nekim zanimanjima Photoshop vitalan, u nekima nije. Koliko smo kao društvo zasićeni modificiranjem fotografija?

Otvorena knjiga

Potrebni, ali i skupi

Vječni problem učenika: udžbenici

Jedan od vječnih problema hrvatskoga školstva je pitanje udžbenika, trebaju li biti besplatni? Trebaju li biti toliko skupi? Trebaju li se mijenjati svake dvije godine? Po mojem skromnom mišljenju, odgovor na sva ta tri pitanja je jedno veliko NE.

Novi ministar

Novi ministar

Novi ministar

LIDRANO

SVRHA ILI NAVIKA?

Moj prvi, ali i posljednji Lidrano: doživljaji jedne maturantice

Učenica sam četvrtog razreda opće gimnazije. Svake godine profesorica hrvatskog jezika pita me hoću li napisati nešto za LiDraNo, no ja se nikada nisam odlučila za taj pothvat. Nikada se nisam ni zapitala što je to zapravo LiDraNo ni koja je njegova svrha. Pa sam zato ove godine odlučila napisati kratku kritiku, komentar o nastavi u mojoj školi i predložiti mentorici da to pošalje na LidraNo.