Ne ponovilo se?

Povijesni pregled fizičkog kažnjavanja u školama

.

Je li batina stvarno izašla iz raja?

Ne da se raditi baš sa svakim učenikom. Verbalni, a rijetko i fizički konflikti između profesora i učenika u nekim situacijama znaju biti neizbježni. To jest, znali su biti. U ovom članku, zavirit ću u ropotarnicu povijesti kako bih vam prikazao povijesni pregled fizičkog kažnjavanja učenika. 

Fizičko kažnjavanje učenika još je aktivno u mnogim državama svijeta, iako je većina europskih zemalja zabranila fizičko kažnjavanje učenika. U državama poput SAD-a priča je malo drukčija. Tamo savezne države same odlučuju o tome mogu li se kažnjavati učenici ili ne. Tako savezne države poput Alabame, Arkansasa i Texasa još uvijek dozvoljavaju fizičko kažnjavanje učenika, a države poput Californije, Nevade, Aljaske i Iowe su to zabranile tijekom godina. Još zamršenija situacija je u Australiji gdje se fizičko kažnjavanje dijeli na javne i privatne škole. Tako je u Queenslandu fizičko kažnjavanje zabranjeno već 23 godine, dok je u privatnim školama i dalje legalno.

Države poput Irske smatraju fizičko kažnjavanje kaznenim djelom te profesor koji provede to zlostavljanje može dobiti zatvorsku kaznu, a istu praksu provodi i Luksemburg. Međutim, u svakoj situaciji ima zamršenih stvari.

U Indiji, 17 od 29 županija hvali se činjenicom da je uvela zabranu fizičkog kažnjavanja u škole, no prijestupi te zabrane prijavljeni su više puta. Ista situacija je i s Japanom koji je 1947. godine zabranio fizičko kažnjavanje, no ono je i dalje prisutno. Procjenjuje se da je nad čak 10 tisuća učenika vršeno fizičko kažnjavanje svake godine, a ono se smanjuje svake godine, zahvaljujući nesretnom slučaju učenika koji se objesio jer ga je njegov učitelj tjelesnoga fizički zlostavljao. 

U mnogim državama fizičko se kažnjavanje smatra normalnim dijelom obrazovanja učenika pa je tako u azijskim državama Burmi i Singapuru sasvim normalno kažnjavanje učenika.

Još od antičkih vremena, poznato je da su učenici bili fizički kažnjavani pa tako već u trećem stoljeću prije Krista grčki pjesnik Herodas spominje u svom djelu "Mime 3" dječaka čiji se hiperaktivan duh ne može srediti ni školskom kaznom. Prvi koji piše o tome problemu jest Plutarh, grčko-rimski biograf i esejist, u prvom stoljeću. On je, naime, izrazio zabrinutost prilikom fizičkog kažnjavanja djece uspoređujući kažnjavanu djecu s robovima. Međutim, u fizičkom kažnjavanju definitivno je prednjačila Sparta čiji pojam "spartanskog odgoja" možemo čuti i danas. Nerijetko su djeca bila fizički kažnjavana kako bi Sparta imala najbolju vojsku. I uistinu, iako je izgubila u povijesno važnoj bitki kod Termopila, uspjela je onesposobiti Perziju. Učenici su najčešće bili kažnjavani bičevanjem u ono vrijeme.

U srednjem vijeku situacija se nije nimalo promijenila. Naime, stajališta srednjovjekovne Crkve zagovarala su fizičko kažnjavanje pa je tako i srednji vijek bio više manje prošaran bičevanjima i maltretiranjem. Crkva je bila usko povezana s edukativnim ustanovama u ono vrijeme pa su njena stajališta  uvelike utjecala na općeniti plan i program u ondašnjim školama. Međutim, Plutarh je isto imao svoje nadimke pa neki dužnosnici Crkve ipak nisu implementirali fizičko nasilje. Zato je u jedanaestom stoljeću sveti Anzelmo javno izrazio svoju zgranutost fizičkim kažnjavanjem, koje je u ono vrijeme bilo doista surovo. Naime, bičevanja su postala još okrutnija no što su bila u antičkoj Grčkoj i Rimu pa je učenik i znao dobiti 40 udaraca bičem, što je u najmanju ruku okrutno.

Trebalo je još neko vrijeme da se pokret otpora protiv fizičkog kažnjavanja ustanovi. Iako je engleski pisac Roger Ascham u 16. stoljeću jasno prosvjedovao protiv toga, najveći pomak napravio je engleski filozof John Locke koji je 1693. godine napisao knjigu "Misli o obrazovanju" u kojoj javno kritizira nasilje u obrazovnom sistemu. Iako nije to potvrđeno, velike su vjerojatnosti da je ovo djelo pomoglo poljskim službenicima u donošenju zakona koji zabranjuje fizička kažnjavanja. Naime, Poljska je prva država koja je zabranila tu strahotu, već 1783. godine, a zabrana vrijedi i danas. 

Postupno i druge države počinju sa zabranama, izuzev par država Azije i Afrike koje i danas prakticiraju fizičko kažnjavanje. U Hrvatskoj je ta praksa i dalje zabranjena, iako su komentari na relevantne medije i dalje negativni prema toj zabrani. Međutim, učinci fizičkog kažnjavanja učenika ne mogu biti dobri te su u velikoj većini slučajeva kontraproduktivni.

 

 

Komentari na članak

Vezani članci

Bebek i njegove naočale

Uklopiti se, utopiti se

Željko Bebek i njegove sunčane naočale

Da budemo načisto, ovo jest još jedan tekst o tome kako je okej biti drugačiji i pustiti selo neka priča, da uvijek ima ljudi koji vas prihaćaju takve. Ali piše ga osoba koja nikad nije gledala Gospodara prstenova, ali zato zna sve epizode Smogovaca napamet. Ja. Koja nemam retro levisice i chokere, Instagram obrve i fidget spinner, radije gledam hrvatske filmove nego strane, ne slušam Eda Sheerana, ali zato znam sve pjesme Prljavog kazališta. Slušam gramofonske ploče i nemam pojma tko je Aca Lukas. Čula jesam. 

Prazna učionica

Problemi s upisima

Upisi u srednju od 14:00 do 14:01 ?

Naravno, naslov je malo karikiran, ali i dalje stoji činjenica da se stranica upisi.hr srušila nekih sat vremena od početka upisa , možda i prije (upisi su mogući od 14:00h 26.6 2014) Deja vu! Itko? Što se zapravo dogodilo?

Otvorena knjiga

Potrebni, ali i skupi

Vječni problem učenika: udžbenici

Jedan od vječnih problema hrvatskoga školstva je pitanje udžbenika, trebaju li biti besplatni? Trebaju li biti toliko skupi? Trebaju li se mijenjati svake dvije godine? Po mojem skromnom mišljenju, odgovor na sva ta tri pitanja je jedno veliko NE.

prof

U koraku s vremenom

Profesor sa 65

Sigurna sam kako svi imate onog nekog „starkelju“ od profesora koji daje užasno teške testove i traži nemoguće od vas. Jesu li ljudi sa 65 godina stvarno sposobni prenijeti svoje znanje na učenike na kvalitetan način?

d

Treći srednje i dobra piva

Dnevnik Buntovne Srednjoškolke

Donosimo urnebesni dnevnik nepoznate djevojke (podataci poznati redakciji) koja prolazi kroz buntovne godine srednje škole i pokušava dobiti obrazovanje u glavnom gradu Hrvatske. Kroz šalu, smijeh i uz dobru pivu prepričava svoje dogodovštine iz svakodnevnog života. Što nam je pripremila u prvom tjednu svog dnevnika i zašto se nada nekoj prirodnoj katastrofi, donosimo dolje.