Ne ponovilo se?

Povijesni pregled fizičkog kažnjavanja u školama

.

Je li batina stvarno izašla iz raja?

Ne da se raditi baš sa svakim učenikom. Verbalni, a rijetko i fizički konflikti između profesora i učenika u nekim situacijama znaju biti neizbježni. To jest, znali su biti. U ovom članku, zavirit ću u ropotarnicu povijesti kako bih vam prikazao povijesni pregled fizičkog kažnjavanja učenika. 

Fizičko kažnjavanje učenika još je aktivno u mnogim državama svijeta, iako je većina europskih zemalja zabranila fizičko kažnjavanje učenika. U državama poput SAD-a priča je malo drukčija. Tamo savezne države same odlučuju o tome mogu li se kažnjavati učenici ili ne. Tako savezne države poput Alabame, Arkansasa i Texasa još uvijek dozvoljavaju fizičko kažnjavanje učenika, a države poput Californije, Nevade, Aljaske i Iowe su to zabranile tijekom godina. Još zamršenija situacija je u Australiji gdje se fizičko kažnjavanje dijeli na javne i privatne škole. Tako je u Queenslandu fizičko kažnjavanje zabranjeno već 23 godine, dok je u privatnim školama i dalje legalno.

Države poput Irske smatraju fizičko kažnjavanje kaznenim djelom te profesor koji provede to zlostavljanje može dobiti zatvorsku kaznu, a istu praksu provodi i Luksemburg. Međutim, u svakoj situaciji ima zamršenih stvari.

U Indiji, 17 od 29 županija hvali se činjenicom da je uvela zabranu fizičkog kažnjavanja u škole, no prijestupi te zabrane prijavljeni su više puta. Ista situacija je i s Japanom koji je 1947. godine zabranio fizičko kažnjavanje, no ono je i dalje prisutno. Procjenjuje se da je nad čak 10 tisuća učenika vršeno fizičko kažnjavanje svake godine, a ono se smanjuje svake godine, zahvaljujući nesretnom slučaju učenika koji se objesio jer ga je njegov učitelj tjelesnoga fizički zlostavljao. 

U mnogim državama fizičko se kažnjavanje smatra normalnim dijelom obrazovanja učenika pa je tako u azijskim državama Burmi i Singapuru sasvim normalno kažnjavanje učenika.

Još od antičkih vremena, poznato je da su učenici bili fizički kažnjavani pa tako već u trećem stoljeću prije Krista grčki pjesnik Herodas spominje u svom djelu "Mime 3" dječaka čiji se hiperaktivan duh ne može srediti ni školskom kaznom. Prvi koji piše o tome problemu jest Plutarh, grčko-rimski biograf i esejist, u prvom stoljeću. On je, naime, izrazio zabrinutost prilikom fizičkog kažnjavanja djece uspoređujući kažnjavanu djecu s robovima. Međutim, u fizičkom kažnjavanju definitivno je prednjačila Sparta čiji pojam "spartanskog odgoja" možemo čuti i danas. Nerijetko su djeca bila fizički kažnjavana kako bi Sparta imala najbolju vojsku. I uistinu, iako je izgubila u povijesno važnoj bitki kod Termopila, uspjela je onesposobiti Perziju. Učenici su najčešće bili kažnjavani bičevanjem u ono vrijeme.

U srednjem vijeku situacija se nije nimalo promijenila. Naime, stajališta srednjovjekovne Crkve zagovarala su fizičko kažnjavanje pa je tako i srednji vijek bio više manje prošaran bičevanjima i maltretiranjem. Crkva je bila usko povezana s edukativnim ustanovama u ono vrijeme pa su njena stajališta  uvelike utjecala na općeniti plan i program u ondašnjim školama. Međutim, Plutarh je isto imao svoje nadimke pa neki dužnosnici Crkve ipak nisu implementirali fizičko nasilje. Zato je u jedanaestom stoljeću sveti Anzelmo javno izrazio svoju zgranutost fizičkim kažnjavanjem, koje je u ono vrijeme bilo doista surovo. Naime, bičevanja su postala još okrutnija no što su bila u antičkoj Grčkoj i Rimu pa je učenik i znao dobiti 40 udaraca bičem, što je u najmanju ruku okrutno.

Trebalo je još neko vrijeme da se pokret otpora protiv fizičkog kažnjavanja ustanovi. Iako je engleski pisac Roger Ascham u 16. stoljeću jasno prosvjedovao protiv toga, najveći pomak napravio je engleski filozof John Locke koji je 1693. godine napisao knjigu "Misli o obrazovanju" u kojoj javno kritizira nasilje u obrazovnom sistemu. Iako nije to potvrđeno, velike su vjerojatnosti da je ovo djelo pomoglo poljskim službenicima u donošenju zakona koji zabranjuje fizička kažnjavanja. Naime, Poljska je prva država koja je zabranila tu strahotu, već 1783. godine, a zabrana vrijedi i danas. 

Postupno i druge države počinju sa zabranama, izuzev par država Azije i Afrike koje i danas prakticiraju fizičko kažnjavanje. U Hrvatskoj je ta praksa i dalje zabranjena, iako su komentari na relevantne medije i dalje negativni prema toj zabrani. Međutim, učinci fizičkog kažnjavanja učenika ne mogu biti dobri te su u velikoj većini slučajeva kontraproduktivni.

 

 

Komentari na članak

Vezani članci

goo

ZO i GO po mjeri učenika

ZO i GO po mjeri učenika

ZO i GO po mjeri učenika

d

Odrastanje uz depresiju i suicidalost

Tablete u ustima, strah pod kožom

Opet sam nešto naučila, možda i nije nova stvar koju sam naučila, ali sam toga definitivno postala svjesna. Najveći je čovjekov neprijatelj strah. A jednom kad uspiješ strah pretvoriti u osjećaj mržnje, nedodirljiv si. Uništavaš sam sebe, međutim okolina ti ne može ništa. Takva je nedodirljivost dvosjekli mač. S jedne te strane proreže, drugu poliže.

x c xy

Bolja Hrvatska

Vjerujem u bolju budućnost ili zašto Hrvatska nije Njemačka?

Hrvatsko gospodarstvo pada u ponor. Ponor je toliko dubok da mu se ne vidi kraj ni konac i jednoga dana bit će dublji od crne rupe. Kako zaustaviti propadanje Lijepe Naše?

Internet

Pravo na komunikaciju

Tko je ukrao internet?

Kreator World Wide Web-a (www) Tim Berners-Lee je u svojoj prvotnoj zamisli ostavio WWW svim ljudima na korištenje. Pristup internetu je ljudsko pravo kojega nitko ne može ograničiti osim samih ljudi. U ovom članku ću se posvetiti tzv. teroristima na internetu i zakonima kojim su pokušali ograničiti to ljudsko pravo.

glas

U Austriji sa 16 na izbore

U Austriji sa 16 na izbore

U Austriji s 16 na izbore