Ne ponovilo se?

Povijesni pregled fizičkog kažnjavanja u školama

.

Je li batina stvarno izašla iz raja?

Ne da se raditi baš sa svakim učenikom. Verbalni, a rijetko i fizički konflikti između profesora i učenika u nekim situacijama znaju biti neizbježni. To jest, znali su biti. U ovom članku, zavirit ću u ropotarnicu povijesti kako bih vam prikazao povijesni pregled fizičkog kažnjavanja učenika. 

Fizičko kažnjavanje učenika još je aktivno u mnogim državama svijeta, iako je većina europskih zemalja zabranila fizičko kažnjavanje učenika. U državama poput SAD-a priča je malo drukčija. Tamo savezne države same odlučuju o tome mogu li se kažnjavati učenici ili ne. Tako savezne države poput Alabame, Arkansasa i Texasa još uvijek dozvoljavaju fizičko kažnjavanje učenika, a države poput Californije, Nevade, Aljaske i Iowe su to zabranile tijekom godina. Još zamršenija situacija je u Australiji gdje se fizičko kažnjavanje dijeli na javne i privatne škole. Tako je u Queenslandu fizičko kažnjavanje zabranjeno već 23 godine, dok je u privatnim školama i dalje legalno.

Države poput Irske smatraju fizičko kažnjavanje kaznenim djelom te profesor koji provede to zlostavljanje može dobiti zatvorsku kaznu, a istu praksu provodi i Luksemburg. Međutim, u svakoj situaciji ima zamršenih stvari.

U Indiji, 17 od 29 županija hvali se činjenicom da je uvela zabranu fizičkog kažnjavanja u škole, no prijestupi te zabrane prijavljeni su više puta. Ista situacija je i s Japanom koji je 1947. godine zabranio fizičko kažnjavanje, no ono je i dalje prisutno. Procjenjuje se da je nad čak 10 tisuća učenika vršeno fizičko kažnjavanje svake godine, a ono se smanjuje svake godine, zahvaljujući nesretnom slučaju učenika koji se objesio jer ga je njegov učitelj tjelesnoga fizički zlostavljao. 

U mnogim državama fizičko se kažnjavanje smatra normalnim dijelom obrazovanja učenika pa je tako u azijskim državama Burmi i Singapuru sasvim normalno kažnjavanje učenika.

Još od antičkih vremena, poznato je da su učenici bili fizički kažnjavani pa tako već u trećem stoljeću prije Krista grčki pjesnik Herodas spominje u svom djelu "Mime 3" dječaka čiji se hiperaktivan duh ne može srediti ni školskom kaznom. Prvi koji piše o tome problemu jest Plutarh, grčko-rimski biograf i esejist, u prvom stoljeću. On je, naime, izrazio zabrinutost prilikom fizičkog kažnjavanja djece uspoređujući kažnjavanu djecu s robovima. Međutim, u fizičkom kažnjavanju definitivno je prednjačila Sparta čiji pojam "spartanskog odgoja" možemo čuti i danas. Nerijetko su djeca bila fizički kažnjavana kako bi Sparta imala najbolju vojsku. I uistinu, iako je izgubila u povijesno važnoj bitki kod Termopila, uspjela je onesposobiti Perziju. Učenici su najčešće bili kažnjavani bičevanjem u ono vrijeme.

U srednjem vijeku situacija se nije nimalo promijenila. Naime, stajališta srednjovjekovne Crkve zagovarala su fizičko kažnjavanje pa je tako i srednji vijek bio više manje prošaran bičevanjima i maltretiranjem. Crkva je bila usko povezana s edukativnim ustanovama u ono vrijeme pa su njena stajališta  uvelike utjecala na općeniti plan i program u ondašnjim školama. Međutim, Plutarh je isto imao svoje nadimke pa neki dužnosnici Crkve ipak nisu implementirali fizičko nasilje. Zato je u jedanaestom stoljeću sveti Anzelmo javno izrazio svoju zgranutost fizičkim kažnjavanjem, koje je u ono vrijeme bilo doista surovo. Naime, bičevanja su postala još okrutnija no što su bila u antičkoj Grčkoj i Rimu pa je učenik i znao dobiti 40 udaraca bičem, što je u najmanju ruku okrutno.

Trebalo je još neko vrijeme da se pokret otpora protiv fizičkog kažnjavanja ustanovi. Iako je engleski pisac Roger Ascham u 16. stoljeću jasno prosvjedovao protiv toga, najveći pomak napravio je engleski filozof John Locke koji je 1693. godine napisao knjigu "Misli o obrazovanju" u kojoj javno kritizira nasilje u obrazovnom sistemu. Iako nije to potvrđeno, velike su vjerojatnosti da je ovo djelo pomoglo poljskim službenicima u donošenju zakona koji zabranjuje fizička kažnjavanja. Naime, Poljska je prva država koja je zabranila tu strahotu, već 1783. godine, a zabrana vrijedi i danas. 

Postupno i druge države počinju sa zabranama, izuzev par država Azije i Afrike koje i danas prakticiraju fizičko kažnjavanje. U Hrvatskoj je ta praksa i dalje zabranjena, iako su komentari na relevantne medije i dalje negativni prema toj zabrani. Međutim, učinci fizičkog kažnjavanja učenika ne mogu biti dobri te su u velikoj većini slučajeva kontraproduktivni.

 

 

Komentari na članak

Vezani članci

b

Sign 2 me

Sign 2 me

Sign 2 me

Hladno pivo

30 godina karijere Hladnog piva!

Kultni bend iz Gajnica - pankeri u duši, rokeri izvana

Ovo je jedan od onih tekstova u kojem ću imati puna usta hvale za meni najbolji hrvatski bend. I neka, zaslužuju to. 30 godina biti na sceni u državi kao što je Hrvatska definitivno nije mala stvar. A što njihove obožavatelje čeka 2. i 3. ožujka u Maloj dvorani Doma sportova?

g

Ne volite kad vam svira tišina?

Glazba uz koju možeš učiti

Glazba - iako je na svim mogućim poljima priznata kao umjetnost, može li ona poslužiti kao efektivna metoda koncentriranja prilikom učenja?

plakanje, tuga, depresija

iz osobnog iskustva

Kako živjeti s depresivnom osobom

Doista je čudno živjeti s osobom koja sluša, a ne čuje. Gleda, a ne vidi. Živi, a ne postoji.

HURTS

Glazba

[OSVRT] HURTS - bend od čijih pjesama doslovno boli duša

Bend za koji mnogi nisu čuli. Bend čije pjesme su neki možda i čuli, ali ne znaju tko ih pjeva. Bend koji nema ni 20 000 pratitelja na Instagramu. Bend koji nema ni pola milijuna pretplaćenih pretplatnika na YouTube kanalu. Bend koji nema bezbroj milijuna pregleda na YouTubeu. Bend koji nije komercijalan pa zato ne doživljava sve moguće oblike slave. No, usprkos tome, jedan od rijetkih bendova koji ima dušu.