8,41 kuna po minuti...

Koliko smo zapravo praznovjerni?

...

Tarot, gatanje i slične astrološke teme više-manje predmet su ismijavanja u društvu. No, i dalje su linije stalno zauzete histeričnim ispitivanjima za budućnost. Zašto smo toliko praznovjerni? I koliko smo zapravo praznovjerni?

Često vikendima u trenutku slabosti naiđem na tarot, gospodine i gospođe obučene u zavjese kako iza ekrana nekome predviđaju budućnost. Gledanje ovih zadivljujućih emisija često me dovodi do pitanja: koliko smo zapravo praznovjerni?

 Eh, da. Na mahove postaje žalosno koliko praznovjerja i šunda donose narodna vjerovanja, a i moderne strukture poput novina i televizije. Preko horoskopa, tarota, viska i „napaljenih baka“ u oglasima kraj sportskih rubrika možemo vidjeti da su primjeri takvih trash oglasa posvuda. Velik broj populacije vjeruje da ljudi imaju nadnaravne moći, a na vijestima nerijetko izlaze članci o ljudima koji tvrde da su Bog, Isus i slična nadnaravna bića.

Ovdje ću napraviti digresiju kako bih konačno razriješio to pitanje nadnaravnih sposobnosti ljudi. James Randi, kanadski mađioničar, 1964. odlučio je dati tisuću dolara onome tko mu uspije dokazati da ima nadnaravne sposobnosti. Kako nitko nije uspio u tome, povećao je nagradu na deset tisuća dolara, a 1996. nagrada je porasla na milijun dolara. Taj izazov je povučen 2015. Do onda, mađioničar je uspio dokazati razne prijevare na kojima su ljudi zasnivali svoje tvrdnje da imaju nadnaravne sposobnosti. Takvih je ljudi  bilo oko tisuću. Mislim da bih čak i ovdje mogao završiti esej, međutim, odlučio sam ubaciti i svoje mišljenje. 

Svi ti ljudi, a posebice „tarot-majstori“ koji ljudima žele „svu sreću u životu“, a pritom im rade financijsku Sodomu i Gomoru u kućanstvu, ne rade zapravo ništa drugo osim zarađivanja na tuđoj gluposti. Što mi je zapravo u redu. Postoji mali milijun udruga za zaštitu potrošača koji se jako trude da upozore potrošače čega su svjesni, no ipak, gluposti poput „ekokugle“ i dalje uspiju zaraditi desetke tisuće kuna. A zanimljiva stvar jest da se samo malom pretragom na internetu može pronaći podatak da je već 1999. proizvođač te ekokugle u SAD-u morao platiti pola milijuna kuna jer su njegove tvrdnje bile lažne. Već se mnogo godina nadam da će se isto desiti i njima. Zapravo, jedna od njihovih shema, osim svih onih napitaka koje kuhaju u showu (možda je u pitanju goveđa juha, tko zna), jest ono pitanje „Što vam zvijezde kažu?“.

Odlučio sam zato djelovati kao seoski „Mythbuster“ i pokušati sam otići u zatišje obližnje šume i gledati u zvijezde. I naravno, pitati ih što će biti sa mnom u budućnosti. Tako stojeći, bez odgovora, proveo sam pola sata. I nije mi bilo žao, zato što sam odmah iskoristio predivnu prirodu za slike i sporadične izljeve depresije koje u modernom svijetu ne bih mogao izvesti. Prilično sam siguran da, ako bi zvijezde mogle govoriti, rekle bi mi da sam jedna obična budala. 

Mislite da je tih pola sata gledanja u zvijezda bio utrošak vremena? Zamislite koliko ljudi onda na dnevnoj bazi na isti princip stalno želi saznati koliko će imati djece, novaca i kakva će im budućnost biti! Tako samo troše svoje vrijeme i svoj novac. Osam kuna po minuti?! Pa to je legalna pljačka! Samo dvije minute razgovora jedan je i pol burek. Zamislite koliko je bureka moglo biti kupljeno na način da se ne nasjeda na te gluposti i da se tamo ne zove, napasno govoreći svoje ime, prezime, OIB, JMBG i slične stvari. Ne mora nužno biti burek u pitanju, no strašno je da ljudi i dalje vjeruju da će im budućnost biti takva kakvu će im najaviti smiješan čovječuljak/čovječuljkinja preko svijeća loše izrade i karata „Crni Petar“ kupljene na benzinskoj postaji. Pa, molim vas.

 Za zaključak, završit ću samo popularnom pjesmom  Hladnoga Piva, Ezoterija.

„Gospodo majstori tarota

i lokalni dileri zagrobnog života.“

Komentari na članak

Vezani članci

w

Ima li ih još?

Koliko još smakova svijeta?

Što su zapravo proročanstva u vezi smaka svijeta? Medijska obmana ili stvarni osjećaji?

m

Mladi u političke fotelje

Mladi u političke fotelje

Mladi u političke fotelje

Stog knjiga

Ima li toga zaista previše?

Opširnost gradiva nekad i danas

Ovo je moja prva kolumna u kojoj se bavim jednom prilično nepoznatom temom. Tema su kriteriji profesora u ocjenjivanju, ali pritom se uzima u obzir i opširnost gradiva koje se uči u srednjim školama. Osobno idem u opću gimnaziju i znam da je gradivo vrlo opširno, a nerijetko i teško. Malo sam istraživao po internetu i saznao kako se mnogo učenika žali na preveliku količinu gradiva. Je li to predetaljno za srednje škole?

.

Ulazak u svijet odraslih

Osamostaljuju li se mladi odlaskom na faks?

Odlazak na fakultet velik je korak u životu svake mlade osobe. Donosi niz obaveza, ali i prednosti naspram sigurnosti obiteljskog doma.

Bebek i njegove naočale

Uklopiti se, utopiti se

Željko Bebek i njegove sunčane naočale

Da budemo načisto, ovo jest još jedan tekst o tome kako je okej biti drugačiji i pustiti selo neka priča, da uvijek ima ljudi koji vas prihaćaju takve. Ali piše ga osoba koja nikad nije gledala Gospodara prstenova, ali zato zna sve epizode Smogovaca napamet. Ja. Koja nemam retro levisice i chokere, Instagram obrve i fidget spinner, radije gledam hrvatske filmove nego strane, ne slušam Eda Sheerana, ali zato znam sve pjesme Prljavog kazališta. Slušam gramofonske ploče i nemam pojma tko je Aca Lukas. Čula jesam.