Otisci duše

I'm blown away by the wasteness of life

Dobrodošli u realnost

Nije li krajnja uvreda, ako ne prema cijelom, cjelokupnom svemiru onda bar prema sebi, ne živjeti svoj život?

Život nekada može biti zaista preplavljujuć.

I sada, kad mi se suze hlade na obrazima i bradi, pitam se kako je moguće preživjeti kad znaš da u svakom trenutku gradiš život i da svaka sekunda može biti od presudne važnosti?
Kako se nositi s takvim pritiskom i kako se pomiriti s tim da imamo samo jednu šansu biti ovakvi i sada, u ovom životu, kako ne provoditi vrijeme u strahu od skretanja svoje sudbine pogrešnim putem?
Kako pojmiti sve te beskrajno spojene čestice življenja i vjerovati da postoji samo JEDAN put, samo JEDNA ja?

Jesam li ovo uopće ja?

Ili je sve samo beskrajna projekcija stotina živućih i umirućih čestica esencije, one koja svijetli svojom čistom energijom koja je neporozna, otporna na vrijeme i oblike u kojima nastojimo postojati.

Što ako bih se prepustila?
Što ako bih jednostavno odlučila ići kamo me god putevi nanesu, ne bi li to možda bilo najbliže iskrenom, stvarnom postojanju?

Kako znam da sam doista živa?
Možda zbog ove boli duboko u duši, možda ona znači da živim. Ali živim li onda samo sada dok me boli, u toj pogođenosti spoznajom, u toj katarzi egzistencije, ili je ta bol ipak uvijek u meni, ali ju potiskujem u strahu od vlastitih suza?
A to nisu tužne suze. Ali nisu niti sretne.
Te su suze odraz čiste neprijetvorne nijemosti pred veličinom života.
Te velike, beskrupulozno komplicirane, multikonekcijski spojene konstrukcije, i kotrlja se kao kugla koja lijepi sve nas za sebe i čini nas svojim dijelom.
I što joj onda znači moja suza i moja pometenost ovom snažnom prigodom u kojoj mi je dano da dišem, hodam, budim se i sanjam, ako samo čekam da umrem?

Nije li krajnja uvreda, ako ne prema cijelom, cjelokupnom svemiru onda bar prema sebi, ne živjeti svoj život?
I nije li svaki tren prožet pitanjima potraćen u odnosu na one trenutke provedene u zahvalnosti zbog topline zraka sunca na obrazu i glasa voljene osobe pored uha, nije li svaka ružna riječ suvišna u odnosu na sve lijepe koje su mogle zauzeti njihovo mjesto, i nije li svaka ravnodušnost bezvrijedna u odnosu na trnce koji prožmu naše tijelo kad si zaista, stopostotno, bez zadrške, uz svu bol koju to sa sobom nosi - dopustimo ŽIVJETI?

Komentari na članak

Vezani članci

a

Serija od koje zastaje dah

[OSVRT] "Prison break" ili kod nas "Zakon braće"

Serija koja nema dobnu granicu. Za mlade, starije, roditelje, ali i njihove roditelje. Svi koji su ju gledali nisu požalili. Nemoj ni ti! Serija koja će te potaknuti, ali i prikazati ti da nikad ne smiješ odustati. Akcija, drama, ali i malo ljubavi savršen su spoj, a upravo ova serija to ima.

Pisanje zadaće

TEHNIKE UČENJA

TEHNIKE UČENJA

TEHNIKE UČENJA

domaćinstvo

SKUHAJ SI SAM!

[KOLUMNA] U osnovne škole u Republici Hrvatskoj treba uvesti domaćinstvo kao obavezan predmet!

Da vam objasnim, domaćinstvo je predmet koji podrazumijeva vještine kuhanja, šivanja, sadnje biljaka te baratanje osnovnim alatima poput mijenjanja lanca i gume na biciklu te mijenjanja žarulje!....Primjerice, kada vam padne gumb s košulje, u tome vam neće pomoći koliko je sinus deriviran, nego kako se konac provlači kroz iglu!

Osobni foto arhiv

Maturalac je maturalac, ma gdje bio

Budva - od noćne more do najboljeg ljeta ikad u samo 6 dana

Koliko sam u početku bio zainteresiran za maturalac govori činjenica da sam zakasnio na autobus, a na kraju se ispostavilo da je preda mnom bilo 6 dana koji konkuriraju za najbolje ikad.

http://www.ucobserver.org/faith/2011/05/feature_quebec_education_520.jpg

Što odabrati

Etika ili vjeronauk

Učenici imaju mogućnost izbora kad se radi o ova dva predmeta. Tako mogu sami odlučiti koji će predmet učiti u školi. Postoji mnogo mitova o onome što se uči na pojedinom predmetu, a probat ću vam opisati pojedini predmet tako da se lakše možete odlučiti.