Global-in Fellowship 2014

Global-in Fellowship 2014

g

Global-in Fellowship 2014

Prva pomisao kod slijetanja u Hrvatsku bila je-olakšanje, ali i nesigurnost. Olakšanje opet osjećati čisti, prohladan zrak, znati se sa sigurnošću snalaziti svugdje i naravno opće poznati britki hrvatski jezik. Nesigurnost s druge strane zbog opće nezaposlenosti, pesimizma i sve većih dugova. Koliko god nakon ovog iskustva cijenim vlastitu domovinu, svejedno sam skeptična oko toga bih li ostala ovdje. Nekako, ako se ovako nastavi, sumnjam. Al izgleda da koliko god smo krhak narod u vlastitoj domovini, toliko smo jak, udružen narod izvan nje. Svaki put kad bih čula hrvatski jezik negdje, ili vidjela policu s hrvatskim proizvodima osjećala bih se malo bolje.

Kao jedna od predstavnica prvog Global-in Fellowship-a (GIF2014) u Njemačkoj, moram priznati da sam zadovoljna. Uz očekivanu strogoću dočekala me opuštenost mentora, koji su, ne biste vjerovali, stariji od mene svega godinu ili dvije. GIF je projekt financiran od strane Erasmus+, US State Department, US Embassy Berlin and Stockholm. Projekt se bavi mladima u razdoblju od 16-25 godina koji se bave politikom i diplomacijom. Strogi zahtjevi za kvalifikacijama su opravdani jer projekt pokriva 100% troškova, 20 dana u Berlinu.

 

Prvi tjedan odvijao se u Humboldt sveučilištu u Berlinu, u kojem smo slušali predavanja o politici, medijima, pravu i ekonomiji. Ukoliko mislite da ćete se opuštati tijekom ovog projekta, u krivu ste. Radilo se od 9 ujutro do 7, čak 8 navečer. Također smo imali debate u kojima smo davali argumente i protuargumente za odvojene škole po spolovima i sustavima školovanja općenito. Raspravljalo se i o Europskoj uniji.

Drugi tjedan, onaj najzahtjevniji, ali i najzabavniji bile su simulacije UN-a ilti MUN konferencije. Od nas se očekivala formalnost i strogoća, ali se tu i tamo uvukla koja šala. Bilo je kasnih sastanaka u predvorju hotela, neslaganja oko rješenja, suspendiranih sastanaka i  puno „point of personal privilege“. Ono što je mene razočaralo, ne biste možda vjerovali(hahaha!), je hrvatski sustav školstva- strani jezici. Smatram da znanje koje nam se pruža u srednjoj školi nije dovoljno i da se mora puno toga raditi izvan škole ako se želi postići određena razina jezika potrebna za stručne projekte kao što je ovaj. Stoga, onima koji se žele prijaviti na neki projekt preporučam početi raditi puno prije na jeziku, tipa čitanje, da bi se usvojili neki stručni termini.

Treći tjedan, simulacije. U roku od 4 dana od nas se očekivalo da osmislimo potpuno novu državu! Dobili smo ukratko opis prostora, neku kratku povijest i resurse kojima raspolažemo. Isti tjedan je došla i US ambasada na evaluaciju našeg rada i sjećam se strepnje koja je rasla svakom minutom kako smo predstavljali našu državu Poseidoniu.

Da se projekt ne bi činio tako ozbiljnim, voljela bih dodati da uz rad  je bilo i svakakvih smiješnih provala, ljudi zatvorenih u ormare kad se ne bi postigao dogovor, ne prospavanih noći, polijevanja, plesanja i smijanja. Puno novih prijateljstva, ljubavi i poznanstva.

Htjela bih se zahvaliti menadžerima projekta Heddi Nielson, Jonasu Tylewski-u i Fabianu Angeloni-u (I ostalim mentorima Hassanu, Bartoszu i Marcu) na svemu učinjenome! Učinili ste me boljom osobom, osobom koja teži novim iskustvima, napretku i vjeruje u sebe. Imam u planu velike stvari i nadam se da ste ponosni na mene!

Ukoliko imate nekih pitanja, ili vas zanima proces aplikacije, slobodno mi pošaljete mail (patricija.biskup555@gmail.com) ili u inbox.

Patricija Biškup

Komentari na članak

Vezani članci

Srednjoškolke (2) razgovaraju

O stanju u učionicama

Pismo učenika učenicima

Dugi niz godina idem u školu i promatram svoju okolinu. Donosim mnoge zaključke. Svaki dan uvidim mnoge propuste profesora, stručne službe i ostalih. Nije mi to drago. Žalosno je to da se danas većina stvari koje se ne bi smjele tolerirati ipak toleriraju.

Bebek i njegove naočale

Uklopiti se, utopiti se

Željko Bebek i njegove sunčane naočale

Da budemo načisto, ovo jest još jedan tekst o tome kako je okej biti drugačiji i pustiti selo neka priča, da uvijek ima ljudi koji vas prihaćaju takve. Ali piše ga osoba koja nikad nije gledala Gospodara prstenova, ali zato zna sve epizode Smogovaca napamet. Ja. Koja nemam retro levisice i chokere, Instagram obrve i fidget spinner, radije gledam hrvatske filmove nego strane, ne slušam Eda Sheerana, ali zato znam sve pjesme Prljavog kazališta. Slušam gramofonske ploče i nemam pojma tko je Aca Lukas. Čula jesam. 

https://www.google.hr/search?q=hrvatski+obrazovni+sustav&biw=1366&bih=662&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwiI2-qa-6DPAhUKbRQKHeVZChMQ_AUIBigB#imgrc=iPxGVwGcW8eV8M%3A

Prednosti i nedostatci hrvatskog obrazovnog sustava

Bolje obrazovanje za bolju budućnost!

Obrazovanje podrazumijeva ustanovu, proces, sadržaj i rezultat organiziranog i/ili slučajnog učenja, a omogućuje razvoj različitih kognitivnih sposobnosti i stjecanje raznovrsnih znanja, vještina, umijeća i navika.

b

Sign 2 me

Sign 2 me

Sign 2 me

Stog knjiga

Ima li toga zaista previše?

Opširnost gradiva nekad i danas

Ovo je moja prva kolumna u kojoj se bavim jednom prilično nepoznatom temom. Tema su kriteriji profesora u ocjenjivanju, ali pritom se uzima u obzir i opširnost gradiva koje se uči u srednjim školama. Osobno idem u opću gimnaziju i znam da je gradivo vrlo opširno, a nerijetko i teško. Malo sam istraživao po internetu i saznao kako se mnogo učenika žali na preveliku količinu gradiva. Je li to predetaljno za srednje škole?